Deveti dan vožnje 6.6.2015. (Zasavica – Boljevci – Beograd)
Kao da obaramo rekorde u ranom buđenju, nas par se budi bez alarma oko petnaest minuta do pet sati izjutra. Danas trebamo da stignemo do Beograda „za’lada“, biće topao dan i bolje je da iskoristimo jutarnju svježinu. Maks je već spreman, šta ti je trening treće smjene u toplani. Jutro je svježe i sunčano, Sunce se tek rodilo. Polako se i ostali bude, znaju da imamo danas dobru turu, koju bi trebali preći do 14 časova kada je i doček na splavi „Srbijavode“.
Pakovanje stvari i odlazak na doručak koji je bio planiran u 5.30 časova, no naša želja za fotografisanjem divnog jutra koje se rađa u Specijalnom rezervatu prirode, Zasavica malo odgađa polazak.Nadaleko poznatom mjestu, što zbog bogate i specifične flore i faune, što zbog delikatesnog mesa autohtone svinje, mangulice, magarećeg sira, te ostalih specijaliteta. Okupljamo se svi polako na mjestu gdje se doručkuje, čekamo da nam kuhar domaćin donese kajganu sa kobasicama i slaninom od mangulice, međutim stiže nam kobasica i slanina mangulice sa malo kajgane. Kada smo rekli da nam donese malo jači doručak, nismo se nadali ovome, no gozba je počela i punjenje rezervoara takođe. Svjež luk kao salata daje onaj fini šmek, kontinentalnog balkanskog doručka. Završavamo doručak i spremni smo za polazak, već je 7 časova. Hitamo da što prije prođemo kroz Sremsku Mitrovicu i nastavimo seoskim putevima ka Boljevcima i Beogradu.
Izlazimo iz sela ka Sremskoj Mitrovici i idemo uz našu Savu, ili ona ide uz nas sve vrijeme, nismo više sigurni. Po danu je preteknemo, a po noći ona nas prestigne. I mi putujemo i ona putuje, od početka do svog kraja. Nalazimo izlaz iz Sremske Mitrovice ka selima uz Savu. Ravnice su pred nama i seoski asfaltirani putevi. Pravci sežu i do deset kilometara, kraj im se ne vidi i izgleda kao da se ne mičemo. Nema brda oko nas, samo kultivisana polja, koja su manje više ista. Nailazimo na zemljoradnike, izašli su u polje i koriste svježinu jutra koja se polako gubi kako dan napreduje. Redaju se sela kroz koja prolazimo Jarak, Hrtkovci, Nikinci, Donji Tovarnik, Ogar, Obrež, Kupinovo… Zastajemo, sladoled nam se čini kao dobra opcija za malo rashlađivanja, dopunjujemo boce sa vodom, a sve to nam obezbjeđuje Goran, naš vjerni i dobroćudni prijatelj koji nas prati sve vrijeme.
Nakon Progara dolazimo u Boljevce, mjesto u kojem nas čeka naš ciklo-prijatelj i aktivista, zaljubljenik u bicikl i putovanja sa njim, Milan Borić iz Jugocycling kampanje. Naš stari prijatelj koji je vozio Sava Demo Tour 2013. godine. Milan je obavijestio svoje prijatelje koji su došli da nas doprate do Beograda. Sa njim su bili biciklisti iz Cikloberze, Drumskih vozača, Ciklo-svet Srbija, N-bajka i biciklisti iz Obrenovca. Vrijeme dolaska nikako nije bilo popularno za većinu biciklista, jer je već oko 13 časova pržilo 35 stepeni. No, i pored toga dočekalo nas je oko tridesetak biciklista, pretežno starijih prijatelja, koji su itekako u dobroj kondiciji.
Ispratili su nas do Beograda, sve do splava “Srbijavode”, gdje nas je dočekala gospođa Dragana Milovanović iz Direkcije za vode Republike Srbije. Bili smo dočekani domaćinski, sa pićem i hranom. Konačno smo stigli do cilja. Beograd i ušće Save u Dunav. Koliki put. Kako je Sava jedna ozbiljna rijeka, tiha i masivna, a bila je kao djevojka koja se igra u poljima Kranjske Gore. Predivan je osjećaj gledati njen razvoj, čitavim putem.
Fotografišemo se sa svim domaćinima i uručujemo flašu izvorske vode koju smo zahvatili na izvoru Zelenci, gđi. Dragani Milovanović, te predstavniku Savske Komisije. Nakon toga smo napakovali svoje bicikle na kombi i uputili se ka Nautičkom Selu Biser, koje se nalazu u selu Boljevci nadomak Beograda.
Ugodno umorni i biciklistički pocrnili, dolazimo na odredište i smještamo se u posebne kućice na vodi u kojima ćemo noćiti. Toliko kilometara, ljudi koje smo upoznali i kontakata koje smo ostvarili, nadamo se da neće biti uzaludno. Sava treba da dobije svoj biciklistički put po kojem će je mnogi pratiti u njenom razvoju.
Večeramo na predivnoj terasi, malog splava, jako ukusnu hranu, dok nam uslužno i ljubazno osoblje stavlja “tačku na i”, našeg putovanja. Taman kada smo mislili da je MENU gotov za danas, stižu friške štrudle sa makom. Kako odbiti i preskočiti jednu tako jednostavnu i ukusnu poslasticu. Noć je već uveliko i vrijeme da u snovima prelistamo sve ove dane koje smo prošli zajedno. Na svačijem licu se vidi onaj osmijeh zadovoljstva i ispunjenosti. Bicikl je krivac za sve, a saučesnici u tome su ljudi dobrog i velikog srca koje smo sretali usput i sjajna ekipa Sava Tura 2015.
Ovo su oni događaji koji se trebaju ponavljati bar jednom godišnje.
Ustajemo i doručkujemo uz predivan prizor sunca koje se umiva u Savi. Nezaobilazna štrudla sa makom za doručak, a domaćini nam spremaju i za puta. Toplina gostoprimstva je nešto najdragocjenije koju ovi prostori posjeduju. To je naš „brand“, koji trebamo da čuvamo i gajimo, te jedni druge da podsjećamo na to.
Pakujemo se nevoljko i krećemo na put kući. Da pričamo svojim prijateljima i bližnjim sve detalje našeg puta. Još jedan Sava Tour je gotov, a to znači da je novi početak za nova stečena prijateljstva.
Sa vjetrom u leđa i suncem u lice, do narednog Sava Toura!
Pogledaj fotogaleriju devetog dana vožnje