Drugi dan vožnje 30.5.2015. (Bohinj- Kranj- Ljubljana- Sevnica- Samobor-Slani Dol)
Ustajemo rano, oko 6.00 časova. Jutro je predivno, rosno i mirisno. Poj ptica i buđenje pijetlova. Sve nas podsjeća na sela naših baka i djedova. Odlazimo do obližnjeg restorana gdje imamo ukusan i bogat doručak. Punih rezervoara krećemo sa pripremom naših “metalnih konja”, pakujemo stvari i pozdravljamo se sa našim domaćinima koji upravljaju sa apartmanima. Odlazimo iz Ribčevog Laza put Bohinjskog jezera, hvatamo jutarnje sunce koje umiva stijene oko jezera, tamo gdje se izdižu iznad izvora Save Bohinjke. Na mostu preko početka rijeke Save Bohinjke, srećemo grupu motociklista koji su se uputili iz Beograda prema Kranjskoj gori i dalje prema Italiji, na trenutak mjenjamo prevozna sredstva sa njima, fotografišemo se i krećemo dalje na današnji put.
Današnja ruta nas vodi od Bohinja do Ljubljane i današnji domaćin-vodič je Boštjan Tržan. Boštjan nas vodi okolnim putem prema Bledu, koji ponovo moramo proći na putu ka Kranju i Ljubljani. Uživamo vozeći se seoskim putevima, koji su dijelom i biciklističke staze kroz prirodu. Selo se budi, rosna trava isparava na jutarnjem suncu, mirisi nas opijaju dok lagano klizimo niz put. Uskoro dolazimo do glavne ceste i žurimo da se sa nje smaknemo čim prije. Nedugo zatim spuštamo se nazad do slovenskog bisera Bledskog jezera. Kratka pauza i par fotografija i nastavljamo dalje. Gore-dole po brdima i spuštamo se tik pored, sad već, raspojasane Save Bohinjke i makadamskim putem je pratimo do mjesta sa kojeg se vidi gdje se dvije Save stapaju u jednu, nama poznatiju. Hitamo ka mjestu Radovljici. Posljednji uspon na jakom suncu i javna česma na vrhu nas osvježava. Dolazimo do prostorija Turističke zajednice Radovljice, gdje bivamo dočekani od strane direktorice, Nataše Mikelj.
Sitnice čine naše živote sadržajnim i vrijednim, radosnim. Nekada je dovoljno samo malo da se čovjek osjeća sretno. Časte nas sa medovačom i crnom čokoladom koja se pravi tu u okolini. Ali to nije sve. Za potpuni osjećaj sreće, pobrinula se Jana Zupan, majka naše Maje, koja nam je posvetila pjesmu.
Pozornica kolesarjem:
POT REKE
Reka je res brez meja,
Ne vpraša kam od izvira,
Ne kod do izliva.
Reka je res brez meja.
Takšna je tudi ta lepotica,
Ki se rodi
Kot Sava Bohinjka in Sava Dolinka.
Da v slogi je moč,
Pri Radovljici sta spoznali
In se skupaj na dolgo put podali
Na njeni poti
Sedaj ste tudi vi.
Zato kar veselo na kolo,
Pedala zavrtite
In se njenemu toku prepustite.
Reka je res brez meja.
Nakon ovih stihova nastavili smo dalje sa nekom toplinom u srcu. Pred Kranjem nas čekaju članovi Rekreatura koji nas vode do centra Kranja. Tu nas dočekuje zamjenik načelnika Opštine Kranj, gospodin Boris Vehovec, koji nam upućuje dobrodošlicu i uručuje prigodne poklone. Potom nas časte sa nadaleko poznatim Kranjskim klobasama od Arvaja u restoranu Kot. Za kraj smo dobili Kranjske čokoladne kuglice za dalji put.
Sa klobasama u rezervoarima nastavljamo ka Ljubljani, prestonici Slovenije. Dugo se probijamo do centra grada, puno biciklista i biciklističkih staza sve do samog centra Ljubljane, koji polako postaje sve ugodniji za kretanje pješaka i biciklista. Glavna ulica kroz centar grada je oslobođena od motornih vozila, a gradom se šepure “kavaliri”, koji besplatno prevoze pješaka sa jedne na drugu stranu pješačke zone (kavaliri su vozila na električni pogon koji prevoze putnike). U Opštini Ljubljana nas dočekuje gospodin Vlado Babič, koordinator Civinet mreže za Sloveniju i Hrvatsku, koji nas pozdravlja, uručuje prigodne poklone i ugodno razgovaramo uz osvježenje. Potom nam se obratio i predstavnik Ministarstva za prostorno uređenje i životnu sredinu, gospodin Mitja Bricelj. On je naglasio važnost razvoja cikloturizma i iskorištavanje različitih potencijala duž rijeke Save.
Kako smo bili kratki sa vremenom da bi stigli do sljedećih domaćina u opštini Sevnice, pakujemo bicikle na kombi i hitamo ka posljednjoj destinaciji za danas. Biciklima smo prešli 90 kilometara. Stižemo u Sevnice i bivamo pozvani da se popnemo do Sevničkog starog grada, tvrđave. Tu nas dočekuje načelnik Opštine Sevnice, gospodin Srećko Ocverk, pravi domaćin i upravitelj tim malim i toplim mjestom. Obratila nam se i Mojca Pernovšek, iz Zavoda za kulturu, sport i turizam, koja nas je pozdravila i uvela u dvorac. Potom nas je gospođa Renata provela po najinteresantnijim dijelovima dvorca koji nas je ostavio bez daha. Onda je uslijedio šlag na kraju, degustacija kobasica lokalnog proizvođača i dobrog i kvalitetnog vina iz njihovog gorja. Krug je za taj dan bio zatvoren dok smo pričali o biciklističkim idejama sa Zvonom i Brigitom Košmerl iz Kolesarskog Društva Sevnica. Kao pravi domaćini, svako od nas dobija po jednu flašu “Županovog vina”, berba 2014. godina, koje je vino pobjednik u takmičenju između lokalnih vinara.
Dok smo se družili, proljetni pljusak je pokvasio ulice, a mi smo se pozdravili sa ugodnim domaćinima i uputili se prema granici. Već je pao mrak, te smo krenuli ka sljedećem prenoćištu u Slanom Dolu poviše Samobora, vlasnika Gorana Bašića. Slatki umor nas tjera da se spremimo na počinak. No, prije toga, večera, koja nam je uljepšala veče i obezbjedila energiju za sutrašnji dan.
Sutra, imamo svega 45 kilometara do grada Zagreba, gdje noćimo. Laku noć.
Pogledaj fotogaleriju drugo dana vožnje